Elektronsko izdanje Fellowship of Friends

Gurdžijev: Život je stvaran samo kada 'Ja Jesam'

Sjećaj se sebe uvijek i svagdje.
Gurdžijev

Gurdžijev je podučavao samosjećanje kao što se surov ratnik bori u bitci. Ratovao je protiv spavanja, a sistem kojeg je podučavao predstavljao je ljudska bića kao uspavane strojeve, te da je za buđenje potreban radikalan pristup. Prvi je uveo samosjećanje na Zapad, čuvajući porijeklo svoga učenja tajnovitim. I premda je njegov sistem uključivao kozmologiju univerzalnih zakona, smatrao je da to nije tako važno kao praktičan napor samosjećanja. Čak i tijekom svojih fascinantnih, njemu svojstvenih, diskusija sa studentima o “čovjeku stroju” i zemlji kao “tvornici boli”, Gurdžijev bi uvijek podsjećao svoje studente da je cilj Rada buđenje. Na jednom susretu sa svojim studentima, istaknuo je da su svi oni nešto propustili u svojim naporima samopromatranja. Kad oni nisu uspjeli otkriti što je time htio reći, rekao im je: “Niste se sjećali sebe”.

Samosjećanje je središnja ideja Četvrtog puta. U kozmologiji Gurdžijeva, čovjekovo pravo po rođenju jest da bude budan, ali to spriječava psihološko stanje spavanja. Zbog toga stanja čovječanstvo nije zainteresirano za buđenje, a ako ljudsko biće otkrije da “spava”, naći se izgovor da to zaboravi ili opovrgne. Stoga je Gurdžijev podučavao samosjećanje kao eksperiment da pokaže njegovu vrijednost, te kao način života. Podučavao je svoje studente razlici između “spavanja” i “budnosti”. Podučavao je samosjećanje kao stalan praktičan napor, koji dovodi čovjekovu pažnju do njegovog “Ja” isto vremeno kad i do aktivnosti u koju je uključen.

Gurdžijev je stvorio uvjete za suvremeni Četvrti put a njegova su učenja omogućila postojanje školi Četvrtog puta u suvremeno doba. Koristeći njegove praktične metode čovjek postavlja temelje osobnom radu. Odatle dolazi želja za buđenjem i vrednovanje napora. Čovjek potraži grupu ljudi koji slično razmišljaju u cilju buđenja i otkrije da je škola Četvrtog puta rijetka i da buđenje uključuje izazove. Tada dolazi nadahnuće da se nastavi, možda nakon razgovora s nekim tko ima isti cilj. Kako se osobna borba nastavlja, čovjek shvati da je ideja samosjećanja jednostavna, ali da je napor težak. Ovo razumijevanje može se usporediti s drugim, koje je tako dirljivo izrekao Rumi, koji kaže: “Neka ljepota koju volimo bude ono što činimo”: stanje prisutnosti je prekrasno, vrijedno svakog napora. I više od toga.